Polovna odjeća, ali i namještaj, tehnička roba i druge vrste roba nalaze sve više kupaca u BiH, što je uglavnom posljedica loše ekonomske situacije, koja prisiljava brojne građana da umjesto nove kupuju stariju robu. Međutim, često je bolji kvalitet za manje novca razlog koji utiče na ekspanziju kupovine polovne robe.
Sarajka Jasmina T. je second hand radnju otvorila prije šest godina i tvrdi da kupaca nikad nije falilo. Kaže da u ovu trgovinu dolaze građani slabijeg imovinskog stanja, ali znaju da navrate i bogatiji koji traže jeftinu markiranu garderobu.
Polovna majica 10, a nova oko 80 KM
Kupcima koje smo zatekli u ovoj radnji u naselju Dobrinja ne smeta što je neko prije njih nosio odjeću.
"Skoro sve na meni je iz second handa. Ne smeta mi što je neko prije mene nosio ovu odjeću. Oprana je u hemijskoj čistionici. Evo, nosim 'Espritovu' majicu koju sam platio 10 KM, a nova je oko 80 KM. Cijene su povoljne, a može se naći dosta kvalitetnih stvari", kaže Sarajlija Mustafa.
Second hand radnja "Monsun" u Banjaluci zbog niskih cijena i kvaliteta robe jedna je od najposjećenijih radnji tog tipa.
"Roba je polovna, kvalitetna i uvozimo je iz Holandije. Mogu se naći unikatne stvari koje ne postoje u našem gradu, a takođe i markirana odjeća", kaže Zorica Zeljković, trgovac u radnji "Monsun", dodajući da svu robu prije prodaje obavezno peru i peglaju.
Ovaj second hand, kako navodi, posjećuju sve generacije, od djece do penzionera, a kupci su i različite kupovne moći.
"Ovdje dolaze i bogati i siromašni, a kupaca je mnogo. Svaka osoba koja uđe obično nikada ne izađe a da nešto ne kupi", kaže Zeljkovićeva.
Cijena hlača u "Monsunu" je do 12 KM, dok majice, suknje i košulje koštaju do 10 KM, a jakne oko 35 KM.
Dubravka Vranješ, službenik, dugogodišnja je mušterija ove trgovine, iako kaže da može sebi priuštiti kupovinu nove robe po buticima. Međutim, dodaje da se vrhunski kvalitet robe u second hand šopovima ne može porediti sa robom koja se prodaje po ostalim buticima.
Dušica Zahorodni, učenica Ekonomske škole, zadovoljna je niskim cijenama u ovim trgovinama i kaže da sa svojim džeparcem može sebi kupovinu da priušti bar jednom sedmično.
"Volim se oblačiti u stilu osamdesetih i jedino u 'Monsunu' mogu da nađem odgovarajuću odjeću", navodi Dušica Zahorodni, koja najviše voli da kupuje karirane košulje, čija je cijena do 10 KM.
Banjalučanka Biljana Kašić kaže da ne voli da kupuje po pijacama i buticima, jer smatra da je većina robe porijeklom iz Kine.
"Već dugo kupujem u second hand radnjama i zaista mogu pronaći adekvatnu odjeću za svoje godine, a uz to i vrlo kvalitetnu", kaže Kašićeva.
Ko se stidi siromaštva
Međutim, pored ovih kupaca koji priznaju da kupuju polovnu robu, ima i veliki broj onih koji zbog sve lošije kupovne moći to danas čine, a kriju jer ih je sramota.
Psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo objašnjava da ima ljudi koji siromaštvo toliko katastrofalno doživljavaju da im je neprihvatljivo i da zamisle sebe u ulozi kupca u second hand prodavnici, a kamoli da to zaista urade.
Ističe da se kupovina polovne robe najčešće poistovjećuje sa siromaštvom i djelatnošću koja je primjerena onima sa plićim džepom.
"Biti siromašan je, dalje posmatrano, nepoželjno i inferiorno u odnosu na druge. Zato mnogi ljudi ne vole da ih drugi vide čak ni kako razgledaju garderobu, primjera radi u nekoj takvoj prodavnici, a kamoli da javno priznaju da pazare", navodi Arsenijević-Puhalo.
Pored toga, kako ističe, jedan broj ljudi ima otpor prema robi koja je već bila nečija, jer je smatraju istrošenom, prljavom, odbačenom i prevaziđenom.
"Ti otpori su mnogo izraženiji nego u drugim, razvijenim zemljama, koje imaju dužu tradiciju second hand butika. Čini mi se da i kod nas raste povjerenje kupaca i da se smanjuju predrasude o polovnoj robi. S druge strane, filozofija potrošačkog društva se razvija, pa i oni koji imaju robu koja im zauzima mesto u nekom kutku doma shvataju da je dobro rješenje da je ponude na ovakvim rasprodajama", smatra Aleksandra Arsenijević-Puhalo.
Polovan namještaj i tehnička roba
U trgovini polovne robe "I ono i ovo" u sarajevskom naselju Hrasno najtraženiji je polovan namještaj.
Safet Curić, zamjenik direktora firme "CNC internacional", u čijem je vlasništvu ova trgovina, kaže da najviše kupuju penzioneri.
"Neki kupci dolaze iz navike. Imamo raznih sitnica i to sve ljude privlači, vole tražiti nove stvari. Neki dolaze da bi našli nešto drugačije, a neki zbog povoljnijih cijena i kvaliteta. Robu uvozimo uglavnom iz Frankfurta i naša roba je duplo jeftinija od nove. Recimo, ugao košta 320 KM, a nov je od 700 do 1.000 KM", kaže Curić.
Komoda košta 500 KM, a ista nova je 900 KM. Curić navodi da imaju i odjeću, recimo kožne jakne čija je cijena oko 50 KM.
"Sada samo razgledam. Ako mi se nešto svidi - kupiću. Ne smeta mi uopšte što je polovno. Danas se nema para ni za pijacu", navodi Sarajka Hatidža P.
Jedna od najpopularnijih trgovina polovne i oštećene tehničke robe u Sarajevu nalazi se u naselju Stup.
U trgovini firme "Zaklopača" najveće gužve su vikendom. Prema riječima vlasnika firme Edhema Hamidovića, vikendom ovu radnju posjeti i do 600 ljudi. Kaže da su polovnu tehničku robu potisnuli jeftini kineski proizvodi i da se sad uglavnom prodaje tehnička roba sa manjim oštećenjima iz EU. On tvrdi da ovdje građani ne kupuju samo zbog povoljnih cijena, nego i zbog kvaliteta.
"Svako tržište ima svoj kvalitet. Poznato je da je tehnička stvar na Zapadu kvalitetnija. Uvozimo novu robu iz EU sa manjim oštećenjima, uglavnom se radi o nekim ogrebotinama i slično. To je roba vrhunskog kvaliteta koju prodajemo po duplo nižoj cijeni od nove. Veliki je interes za ovu robu", kaže Hamidović.
U ovoj radnji ističu da u posljednje vrijeme najbolje prodaju frižidere i zamrzivače.
"Cijene frižidera kreću se od 180 do 500 KM, dok je nov u trgovini duplo skuplji. Dobar zamrzivač sa malim oštećenjem kod nas je 1.200 KM, a nov je 2.500 KM. To su mala oštećenja poput ogrebotina, koja su skoro beznačajna", navodi jedan od prodavača.
"Nisam bogat da kupujem jeftino"
Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH kaže da među rabljenom robom može biti i kvalitetnih stvari. On, međutim, smatra da je cijena jedini razlog zbog kojeg sve više građana kupuje polovnu robu.
"Radnje sa polovnom robom cvjetaju jer građani ne mogu priuštiti sebi novo. U našoj zemli 18 odsto stanovništva je siromašno, a 40 odsto stanovništva je na granici siromaštva. U ovakvoj situaciji niko ne postavlja pitanje kvaliteta. Tu se može naći svega jer ne postoji nadzor. Ima tu i kvalitetne robe, ali ima više loše. Logično je da će svako sa malim primanjima prije kupiti rabljene cipele od 30 KM, nego nove za 170 KM", kaže Lakota.
Međutim, dodaje da bi situacija bila još gora kada u BiH ne bi postojale ovakve radnje.
"Kada bi se zabranio uvoz i prodaja polovne robe, situacija bi bila još gora. Ovi što rade s tim ne bi imali nikakve zarade, a ljudi ne bi imali gdje da se oblače i da kupuju jeftine stvari. Stara engleska poslovica 'Nisam bogat da kupujem jeftino' kod nas ne vrijedi. U EU takođe postoje radnje sa polovnom robom, ali ta roba je podijeljena u klase, ona je kvalitetnija i skuplja", kaže Lakota.
Prodaja cvjeta i putem oglasa
Polovan namještaj po znatno nižim cijenama od novog nudi se i u oglasima i na pijacama.
Banjalučanka Miroslava Pavlović putem oglasa je prodala polovnu kuhinju, dva regala i garnituru za trpezariju, a sada prodaje unikatnu spavaću sobu od hrastovog drveta po cijeni od 1.500 KM.
"Ljudi odmah zovu kada pročitaju oglas jer namještaj koji sam prodala je skoro nov, dok je cijena upola manja. Ljudima se više isplati kupiti polovan kvalitetan namještaj, nego nov lošijeg kvaliteta", kaže Pavlovićeva.
Polovnu odjeću obavezno oprati
Dermatovenerolog Bogdan Zrnić savjetuje da svu garderobu, koja se kupuje u second hand radnjama, treba oprati i prepeglati ukoliko se radi o donjem rublju i odjevnim predmetima koji dolaze u direktan kontakt sa kožom.
"Takođe je potrebno iste odjevne predmete dobro isprati jer se često javlja alergija na deterdžente i omekšivače, koja je praćena svrabom, crvenilom i sitnim mjehurićima ispunjenim bistrim sadržajem", kaže Zrnić.
Upozorava da se ove promjene češće susreću kod osoba koje kupuju već korištenu garderobu iz razloga što je češće prata i ako se nepravilno skladišti mogu da se razviju i grinje koje takođe imaju štetno dejstvo na kožu osoba koje koriste tu garderobu.
Nezavisne










