Stjepan Mesić sitno broji: ostalo mu je još deset dana na Pantovčaku. Nakon toga biće doživotni bivši predsjednik, prvi u hrvatskoj istoriji koji je svoj mandat mirno, i uz dužno štovanje, predao u ruke svome nasljedniku. Ovih dana Mesić će više puta na različite načine varirati vlastitu ocjenu svoga rada, koja glasi: nikada i nigdje nisam napravio bitnu grešku. Važni momenti njegovih deset godina su: objava Tuđmanovih transkripata i dostavljanje onih traženih u Haag; svjedočenje na Tribunalu u slučajevima Blaškić i Milošević.
Penzionisanje generala koji su se bavili politikom smatra se najvažnijim njegovim potezom. Nakon krutog Tuđmana, uveo je posve drugačiji stil vladavine - ležeran, obilježen druženjem s građanima (samo na kaficu došlo ih je 15.000!) - neuvijen, otvoren. Mesić se vatreno zalagao za povratak opljačkanog novca i hapšenje pretvorbenih lopova.
S dijelom crkvenog vrha ulazio je u oštre okršaje, kao i sa Srbijom. Hrvate iz BiH usmjeravao je prema Sarajevu, a ne Zagrebu. Znao je nazvati banke i preduzeća kako bi umjerio tok stvari.
Redovno je odlazio u Jasenovac i zalagao se za antifašizam.
Ponešto mu je uspjelo, a ponešto opet i ne. Čega je bilo više - uspjeha ili neuspjeha?
Šta vi mislite?
Podesi kao favorit
Bookmark
Pošalji email-om
Komentari
(0)
Prikaži/Sakrij komentare
